Vidiš li kako sunce danas zalazi
Sve se bliže primiče sjeta danu
Miris zime širi se dolinom
I sve je uvijek tako čarobno
U našoj zemlji u našem kraju

I još mi veliš zašto si tužna
Kad se i harmonika odnekud čuje
Gledaj,pale se gradska svjetla
Vjetar s planine pomeo lišće
I kuća stara,još uvijek tu je

Sve je kako je na odlasku bilo
Dok se sjećaš i zatvaraš oči
U isto doba kad suton se prospe
Poznato lice na prozoru čeka
I potone zatim u dubokoj noći

Kažem-čujem i vidim jasno
Svaki dim i prah koji me satko
U sječanju mome tesko blijedi
Gaj,dol i snijeg pred pragom

Još uvijek čujem zorom ptice
Kojih ovdje na prozoru nema
I konje što ih vjetar šiba
I put pod njima što se sprema

Da mozeš me vratit na tren samo
Tu gdje su rasle želje i snovi
Da stanem opet kraj ubogog doma
Iz očiju mojih shvatio bi sve boli

Večeras mi noge zemlju ne dotiču
Savila sam misli na grudi tvoje
Skupljaš me ko istopljenu pahulju
Pod rasutom kosom žudiš oči moje

Večeras me voliš,ne pitaš zašto
Ljubiš me i s lica umor skidaš
I ne vjeruješ da ja to sam zbilja
Gdje sam do sada-drhtavo pitaš

Ovdje sam dušo-na uho ti sapćem
Noć nas pokriva a mjesec veseli
Večeras ostajem kraj tvojih ruku
Večeras imamo sve što smo htjeli

Oteo si mi se
Iz sna
Pa te sad
Bolno tražim
Na jastuku
S druge strane
Vrati se
Dušo
U snove potrgane

Kada stignem ne okreći glavu
Stid pred tobom ionako mi dosta
Ne znam jesam li izdala sebe il tebe
Ja sam tvoja,ne grli me kao gosta

Kad pokucam ti vrata otvori
Umorna sam stigla sa daleka puta
Hladno bit će,snijeg dok škripi
Nek me zgrije toplina tvoga skuta

Toliko sam zagrljaja htjela
Kraj prozora upijala prividjenja luda
Sasvim sama,kažnjena po pravu
Obgrli me,dosta mi je tražiti te svuda

Čekat ću te tamo gdje nikoga nema
Gdje nebo želim dotaknut,tvojom rukom
Gdje su upisane najljepše pjesme
Gdje se duša sastaje sa dušom

Ne znam koje je to vrijeme pravo
Ni jesmo li stvoreni za čudo
Čekat ću te gdje smiješ otjerati čeznju
Da umirim srce što mahnita ludo

Samo noći duge znaju naše želje
Dok se tražimo negdje iz daleka
Na tom mjestu sve ću ti iskazat
Strpljenja imaj,i ti mene dušo čekaj

Bosno!
Kud si se djela?
Zabasah.Zalutah.
Tražim.Molim.
Vrati se čovjeku!
Ljepoto!
Tuga me smori.
Duša mi kleči
Obezglavljena,
Posađena dole
Bez žive vode,
Migolji prema
Grobu svome.
Bosno!
Kud si se djela?
Tužna jutra
Miruju ko memla.
Brda su se slegla.
Preko puta
Ničeg nema.
Ravno...
Nema magle.
Ni vrhova!
Sunce bez boje
Ni toplo
Ni hladno.
Akšamom me
Na ramenu sjena
Više ne zove
Bosno!
Čelo na staklu.
Rosa od daha.
Bez ptica
Malih gladnih,
Bez pjesme
Mrve na prozor
Uzalud stavih.
Bosno!
Tugujem.Mirujem.
Ne vidim drugo
Sem daljine
U mraku.
Bosno!
Kud si se djela?
Ne poznam put.
Otresle se zvijezde
Na mene mrke.
Mjesec,
Prijatelj samoće
Nije pun.
Ko da je ljut.
Zemljo!
Ko da si nijema.
Mlako sve.
Progovori!
Bez tebe
Glasa ni ja nemam.
Bosno!
Kud si se djela?
Kršu i kamenu.
Rijeko strma.
Ljiljane mali.
Tugujem.
S čelom na staklu.
Ko u veselju
Koraknuh prema raju.
Sad srljam
Prema paklu

Na tren dođe miris jeseni rane
Tek toliko da me želja prođe
Negdje žut je list pao sa grane
Na go put kuda često prođem

Protutnjaju vjetrovi bez srca
Ne donose ezan s ravnih polja
Samo neka ptica zaluta bjelinom
Kuda nema tvojih lijepih boja

Priklanja se kiša gladnoj zemlji
A ja te u samo jednoj kaplji vidim
Bez tebe se ko na odru pjesnik
Sa svim slažem,sa svim tužno mirim

Na betonu sjedi harmonikaš sijedi
To nije onaj kojeg čuti volim
Al i njegova pjesma bolom jeca
Dok prebire prstima hladnim,golim

U prolazu nam se pogledi sretnu
I ko da znamo se već dosta dugo
Svirka ko krv veže nas trenom
Osmjehnemo se jedno drugom

Svoj laki naklon s rukom na srcu
Poštovanje za uho,ne za paru
Osjećam to u zjeni što žari
Na njegovu sjetnu licu staru

I kao da sluti moj bol što me goni
On vječito bira čeznjutljivu tugu
Dok zaduh hladan tijelom mu struže
U pustu,vlažnu,podzemnu kutu

Taj susret naš od dva tri trena
Kad,kao da smo sami na svijetu
Put za tugu,prošlost i snove
Vodi nas u vječnosti rijeku

A gdje li si ti,moj harmonikašu
Dal još uvijek si na istom mjestu
Kad jesen je hladna pod tvojim kaputom
Dok sviraš svoju tužnu pjesmu

I ko da život tjera svoj inat
Sa mnom zbija šalu što vrijeđa
Na svakome mjestu po jedan svirač
Da me u minulo vraća i sjeća

Kad da ti se nadam
Pa da živim
U sumrak da
Svjetla tvoja vidim
U tvom krilu
Da se nasmješena
Smirim
Da te vidim
Dušo moja
Pa da živim

Ništa ljepote tvoje
Nisam mogla uzet
Od nebesa,komad samo
U daljini slutim
Ne živi mi se ovdje
A niti mogu umrijet
Ponosno je srce
Utihnulo,šuti

Uspomene nedam
Ljubomorno branim
To je sve sto imam
Da me noću spasi
Predugo te nemam
I jesen je stigla
Molim neku silu
Da me tebi vrati