Nisam hrabra,nisam jaka
jer kad letim,ja tad padam
kad sam budna,ja tad sanjam
i kad pjevam,bolom stradam.

Nisam hrabra,nisam snazna
jer u stihu nema spasa
kada covjek nevin strada
ljubav pera...pusta tlapnja.

Nisam hrabra,nisam jaka
klecam dusom mjesto tijelom
kad sve prodje ja se javljam
samo spomen na grob stavljam.

Ne postoji jucer.Ono je samo uspomena
Ne postoji sutra.To je samo iscekivanje.
Ne postoji danas.Mjesavina proslog i buduceg trenutka.
Postoji samo ono izmedju.Postoji samo sada.Postoji samo ovaj cas.I u njemu ja...I ti. I taj cas je neizvjestan,jer ga nemozemo zaustaviti i jer veze prosle i buduce momente u vremenu koje neprekidno traje i traje. Za taj cas ja se hvatam kao utopljenik jer ne zelim da prestane.,iako znam da ce i on postati proslost,postati jucer,uspomena. A za buduci ne zelim ni da znam,jer je neizvjestan i zbog togga vrlo krhak i nesiguran. U ovom casu pokusavam sebi priskrbiti vjecnost,makar prividnu. Za mene i za tebe.Nasom ljubavlju pokusati vrijeme zalediti...barem na kratko.

Radosti moja
moj mjesece divni
ljubavi beskrajna
svjetlo u tmini.
Sunce na istoku
sto zivot budi
kapi rose u jutro
sto s travom se ljubi.
Ti junace moj
iz pjesme divne
moja uzdanice
vjetre,more sinje.
Krila sto nosis
moj andjele lijepi
buru sto tjeras
nada mnom strepis.
Robe sto ne zeli
oslobodjen stati
kralju sto vladas
zezlom od strasti.
Na izvoru mome
vrelu sto te zudi
Vodom od milovanja
Ti napojen budi.
Ne pustaj me nikad
Robinja sam tvoja
Prostirem i nudim
Ljubav sve do groba

U zagrljaju tvom tonem
Dok mazis mi vrat sto drhturi
Taj splav gdje stojimo sami
Kroz noc smjelo juri

Gledas,ko da prvi put me vidis
I znam,sve je ko nekad,ko san
U mjesecu sto ljubavi kumuje
Imamo svjetlo ko da je dan

Jer...gledat ja zudno zelim
To oko lijepo moje mladosti
Dok sapuces u usnu skoljku
Napokon,ja sjajim od radosti

Ja vjeciti sam sanjar
U brlogu svom snim sne
U crven ruzi kojoj svi se dive
Ja milujem trn njen

Koliko vas je koji ste otisli...nema vas...ni na prozorima,ni u dvoristima pustim..svaki put kad prolazim ovom cestom trazim vas. Kao da ste tu,zamisljam...sve je pusto bez vas...nista nije isto bez vas...i ova cesta vapi za vama...za stopama vasim...koracima...al uzalud...nema vas..

I znam...nikad se vise necete vratiti...jer imate neke druge,svoje staze...
Ja nemam nijednog prevoznog sredstva da dodjem do vas...imam samo srce koje me vozi tamo gdje ste...i snove,u kojima cesto ovuda koracate sa mnom...

Sutra-moj teret.
Jucer-moja hrana.
Danas-moja nada.
Al' razorna,unistiva,
jednom rjecju biva poharana.
Ko meni zna sta mi je,
ko mene da razumije...
Evo ruka-kazem.
Pa onda kao vjetar odem
i kajem se sto sam takva,
kao divlja iz sumarka,
Travka.
I sto me vise steze
obruc tuznog lica,
od sveg straha bjezim
u suplje drvo.
Scucurena lezim.

Odvec je kasno...ja i mrak. Sve oko nas zaspalo...dogorjela cigareta u ruci naslonjenoj na koljeno...Vani lavez pasa...a tu u mraku, samo,tik-tak,tik-tak,tik-tak...

Kao i do ove noci sto magli...neka ostane sve po starom..pero i vino u casi..snovi u ruho maste odjeveni. Sve kao prije..korak jedan prema sreci a dva natrag u bezdan. Jer...u boli, osjetila su mi izostrena i jace volim.

Zaigrana
Razigrana
U vir lista upletena
U crveno obojena
Zubnim suncem
Osjencana
Zapletena
Upletena
Sva u zuto
Umotana
Okisnuta
Porosena
Rosom kisom
Okvasena
Kao vila sva u plesu
Uzljuljana
Uzbibana
Kao pjena
Zamreskana
Kao pjesma
Opjevana
Sva se njise
Sva se pjeni
Moja Bosna
Cv'jet rumeni.
Plesi cigro
Mila vilo
Pjevaj majko
Pjevaj diko.
Brdom tresi
Borovinom
Da ti cujem
Srce kucat
Da ti vidim
R'jeku kljucat
Kako jesen
Poskakuje
od sveg milja
Zastajkuje
S poljima se
Tvojim igra
Sve da rodi
Sveg da ima
Da te ljubi
Da ti sapce
Bosno,zoro
Nek je jesen
Cvjetaj jace!