ljubav nasa svakodnevna

Dobrodošli na moj blog

17.11.2019.

Misao

Moja skrivena misao pati
Tajna...
Strana nebu kojem oči dižem
Lijeva desnoj strani
Moje ruke kojom smrti
U životu pišem
Za očinji vid me krati
Na sluh mi sjeda
Posve tajna
Posve strana i zemlji
Po kojoj se samotan
Unedogled
Ko starac klatim

Moja skrivena misao trpi
Tajna...
Da se razodjene
Svoje šutnje
Da se zaodjene
Glasom iz moje dubine
Makar suzom što tek
u kutu oka se sluti
Makar trzajem usana
Da se oslobodi
Da se meni od mene pusti
Moja misao pati
Tajna... Šuti

12.11.2019.

Umrle riječi

Nosam
neispisane,neizgovorene
ko umrle
riječi na duši,
u krvi,na usnama
što padaju mi zorom
u raskriljene ruke
u klonulom krilu.
Nosam ih
ko mrtvo čedo,
niti da ih pokopam,
niti da ih zadržim.
Čvrsto stegnuta pojasom
nespokojstva
koje srama nema
i gladi za ljubavi
što stoji s prkosom
u po moga bića,
moje srži.
I te riječi
iznikle u groznici očaja
ostale su zatomljene,
ugušene strahom od eha.
I ja im kažem
nekim drugim,
meni tuđim jezikom
Umrite!
Umrite!
Da vas s mirom bacim
u leden rijeku,
da sa vama i ja umrem
u sebi umrem.
Tamo,ispod moga neba

08.11.2019.

Na peronu

Dal znaš
Dok smo na peronu čekali
Voz za povratak
Ipak sam tvoje oči
S namjerom srela
Što gledaju već dugo
Preko ramena
Kako izlazim
Vječito zamišljena
Na pogrešnu stanicu
Gdje se ne ispunjava
Ni jedna nada
Niti jedna želja
I namjerno sam ti
Darovala pogled
Pun gorućih strijela
Naoštrenih bolom
Da te od njega
Mimoiđe svaka volja
Da zaustavljaš vozove
Da ne izlazim na stanice
Na kojima
samo vjetar pišti
Gdje na opustjele klupe
Samo gladni
Golubovi slijeću
Na stanice,na kojima
Niko više ne čeka
Na stanice,na kojima
Nikog više nema

03.11.2019.

S lakoćom

Moj nemir umiriti teško je
I voljeti me,s mukom je
I ljubav često
Od mene lako odustaje
Ja po nebu pišem želje
Mjesto da ih ostvarujem
U mraku svjetla tražim
Iako znam da upalit neće se
No,meni tako draže je
Vući lance teške
Kojih lako oslobodit se
I duša moja
U trzajima bola
Sebe svjesna postaje
I zarobljena
U traganju slobode
U nebo zakiva svoj pogled
Tako i prkosno opstaje
Ipak,moje srce puno je
I osmjehom se ozaruje
Dok zorom samo osviće
Meni tako lako je
U samoći,meni sve lako je

01.11.2019.

Bez lica

Stavljam koprenu na glavu
I oblačim haljinu do poda
Umiruće sunce sjenu mi pravi
Samo stopala ostavljam gola

Lice moje,vec pročitano
Ispijeno zemljom iz daljine
Sapirem pred sobom samom
Isparano trnjem,puno prašine

Neće ga vidjeti svjetlo dana
Jer vraćam se odakle me uze
Vreli dah sto spali mi dušu
I osuši sve radosnice suze

Neće ga vidjeti niko više
Samo ja i zora u polumraku
Smiješit ćemo se jedna drugoj
U maglenom prozorskom staklu

31.10.2019.

Vesela

Rana je zima nakapala mrazom
Po avliji trepka bjelkasti sjaj
Sve je u radosti dana što svanu
Probuđen od milja i ja sam sam

Kroz rijetku maglu nazirem dol
Još u bojama prkosi jesenji list
Brijeg iz dalja što pada u rijeku
Smije se na me,vječan i čist

Gle,čuje se veselog potoka klok
Udara u kamen milozvučan bas
Na uho mi pjeva prošlosti pjesmu
Sretan ko nekad a sretan i ja

21.10.2019.

Zaželjeh

Zaželjeh jutra proljeća ranog
Kad sipa ko iz rukava rosa
Lomnih grana od zime otežalih
Busena,kud gazila je noga bosa

I sunca što tek sluti se gore
Put magle što do podneva vlada
Gdje iz oblaka,ko careva žezla
Vladaju samo zvonik i munara

Zaželjeh hladnoće plave vode
Osamljenih vrhova ka nebu
Zaglavljenog u koritu kamena
Ptice male skrivene pod strehu

Zaželjeh majčinske zemlje
Mirisa njenog nakon snijega
Oživjet sve umrle godine
Preko malog opustjelog brijega

15.10.2019.

U protoku vremena

Ti moja si noć cijela,
i zora
probuđena krikom iz sna,
moje lijeganje,
moje ustajanje...
Ti moje si vrijeme
u svim oblicima
svoga trajanja,
svoje prolaznosti,
kazaljke što kroz noć udaraju
prateći ritam moga srca
i mojih žila,
koje probuđenim životom
teku prema tebi.
Ti moj si nestvar
što u naletu vjetra
dolazi na moj prozor
i kuca...
I kao sjena si
usamljene breze što
pod upaljenom mjesečinom
grana se po bijelim zidovima,
dok ja u polutami
širom oči otvaram,
da te pustim,
da prođeš mojim tijelom
kao slap...
i potopiš me,
u tom protoku vremena.
Ti zamišljeni si glas
što ga čujem
u stihu,
i što odzvanja u mojoj glavi,
a ja ga želim sačuvati
u sjećanju
i pospremiti
u svoje drhtave prste,
u misli koje se rasipaju
pod udarcima sata,
jedna po jedna,
dok ih ja skupljam
kao raskidanu bisernu nisku.
A ja tada ne znam,
u tom trajanju
što me prokazuje
beskraju noći,
kako ti kazati,
a da to vrijeme ne izgubim,
a da mi iz ruku ne izmakne...
Volim te.
U svim sekundama
što se urezuju jedna po jedna
na sva moja bila...
Volim te.
U svakom otkucaju
tog trajanja,
te prolaznosti,
što tuče kroz noć
i odjekuje po mom tijelu
kao težak malj,
dok mi se čelom razlijeva pot...
Volim te
Sa svakim treptajem oka,
sa svakom nevidljivom mimikom,
na mom uplašenom licu,
što ga to vrijeme
U nemilosrdnom otjecanju
šamara i bičuje...
Volim te.
...

12.10.2019.

U zaboravu na sebe

Zaboravljam sebe
da bih mogao ići putem
kojim nikad ne bih išao,
da se samog sebe sjetim.
Zaboravljam sebe
da bih ti mogao reći:
Životom sam zaogrnut,
a nagih sam želja
jer idem nesvjestan sebe,
svojih slabosti,
svojih strahova,
svojih gorućih grijeha,
prema tebi,vođen srčanošću
i bez pomisli
kud bih morao,kud bih trebao,
kad bih se sebe samog sjetio.
Zaboravljam sebe
da ti mogu prići
sa ispruženim dlanovima
iz kojih odlazi u mlazu
sav pisani i nepisani zakon,
sva pravda,
sva moja prošlost,
sva besmislena nada.
I ništa tada ne bih znao
osim toga,da znam
tvoju prisutnost u tom trenu,
kad točak vremena stoji
zaglavljen u mom,
ka tebi usmjerenom pogledu.
Zaboravljam sebe
nesputanih strasti i htijenja,
slobodan od misli,
slobodan od samog sebe
a ipak sebi nikad bliži,
na putu tom
koji me vodi meni,
tebi,domu,Bogu
u hodu zaborava i oslobođenja.

08.10.2019.

Ako zaboraviš

Ako zaboraviš
U koji čas se budim
I ako zaboraviš
Na koju stranu se
Okrećem prema tebi
Kad zatvaram kapke
Pod kojima te nosam
U protoku dana
U bolu što me snaži
Zalutat ću
Okrenute glave
Prema novom jutru
I zaboravit ću i ja
Koja je to staza
Kojom prema tebi hodam


Stariji postovi

<< 11/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
NESUVISLOST NESUVISLOSTI
Na granici sjećanja
whatkindofghost
Ljut ko Ris
San o jednoj ženi
Uvijek sluga nikad Gospodar
na obzorju snova
Imagine.
Teatar svile
modrarijeka
Bosna preko Oceana
burek
Gracias a la Vida
Dead Poets Society
∇a§IONia
Princ of Perversia
Priče iz Old York Towna
gradcednostizemljebozjemilosti
Leteci Holandjanin
Moja Razmišljanja II
Priče o umoru
Laprdam sta stignem
Ukratko
DaniSrece
Crtice o vječnom
VEDSKI KOSMOS -- VEDSKA KULTURA
misterMcCoy
Dozvolite da se obratim
Ja sam budućnost !
titolitarizam
mashtovan
PosteniPravedniPametniPravi
MINUSPLUS
maleni kamicak
Apsolviram na sebi
Ruhovi
cellar door
Život je........bezgranična poezija bola i tuge
Sunce sija kao tepsija ,mene pukla depresija
U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ
somwhereinside
Svemirske Pjesme
Pozor: Jasan stav!
Zona 9
Nefesi
Evropejka u raljama života
Pješčanik
Prica
Slike iz polja
Mizantrop
više...

BROJAČ POSJETA
29014

Powered by Blogger.ba