U ljubavi svakodnevnoj

Najteža samoća je kad si u društvu ljudi koji ne razumiju ono što pričaš... (Rumi)

23.04.2021.

....

Ti si san
koju poreći ne mogu...
Tajna mojih drhtaja
od kojih sam sebi
istkala postelju za čekanje.
Zlatna si nit
provučena kroz moje srce
u vreloj ljetnoj noći
probuđenih krijesnica.
Ti si slutnja
koja šeće po mom tijelu
i ostavlja otiske
u osjećaju izgaranja tuge,
u satu koji ne prolazi.

Spavam dok se budim,
pričam tihu tajnu
povjerenu zrelom mjesecu
u kojoj sam ti dohvatila
ruke u svojoj kosi.
Popravljam snove...
svoje držanje,
narušeno tvojim prstima
kojima si polomio mjesečinu
po mojim ramenima...
Uspravljam se u javu
i ti ostaješ slutnja bez razuma
koja me dotiče
u svakoj žici violine koja plače,
u glasu istine svakog moga stiha.

20.11.2020.

Bez ljubavi

Moje su ruke ostale obješene
o zelena,procvala proljeća,
nekad i jednom tamo,
dok budile su me
ptice lijepih krila,
na prozoru u sretnoj pjesmi...
Više ne sanjam,ne tražim,
umrlo je umiranje,sjaj u oku,
umrlo je i pjevanje
rođeno iz želje...
Da nađem,vidim,da poljubim.
Sad...
za ukop me spremaju
moji tamničari,
trgaju sve ono što ostalo je,
s mene,
poveze,cvijetne vijence,
mirisne gajtane
ljepotom u proljeću izvezene.
Ohrabreni smrću,
silom mi oči otvaraju
zavirivaju,
da iz njih i dušu mi
umorenu iščupaju,
da mom dubu oka na ljubav pokažu,
da mi dokažu...
Sve laž je.
Umrla,sudjelovat ću
u istini pokopa svoga
dok tamničari pjevat će glasno:
Ljubavi,ti nisi ništa drugo
nego glasnik tuge.
Sjedi...i oplači samu sebe
ovdje,kraj ovoga groba!

07.11.2020.

Gurnuo si me u strah i tugu

Gurnuo si me bez milosti,
sa litice
na kojoj sam stajala
ja prva...
hrabrija od svake hrabrosti tvoje,
čuvala na orkanima i burama
osmijeh pun nade...
Uzglavlje i podnožje postelje
pripremala,namještala
da polegnem snove svoje,
snove tvoje.
Sa litice...dok sam štit bila
ljubavi tvojoj,ko zmiji zloj,
noćima,danima,svim vremenima,
što me davila,nogama mi se motala.
Gurnuo si me
u ždrijelo mraka s hijenama,
da mi skute mirišu,
da mi vrebaju misli,ruke,stopala.
Od straha,da polažem na kamen glavu,
da mrtva se činim,
da mi svaka pjesma
namjerno i rado grob otvara.
Da mi se u oči smiješ
misleći da sam žudeći snova svojih
sama sebe gurnula,
da sam tako
i u ždrijelu tuge i straha
slaba,umrtvljena i sama ostala.

04.11.2020.

.....

I ko si uopšte ti,
čiji čuvar noći,
da hoćeš moje ukrstiti
sa tuđinskim zvijezdama.
U suludoj hrabrosti
što kao da ti je pogledom,
da svlačiš,
nožem tuge zabilježene ožiljke...
Ostavi nebo moje u miru,
meni to nije potrebno.
Ja sam sam svoj čuvar.
Sam svoj bol,
Strah.
Mir.
Rat.
Ne odzivam se svojim imenom.
Ne kladi se
da ćeš pronikniti
u tamu
kojoj još niko nije
svjetlo upalio.
Razumjet ćeš
da sama svlačim svoje rane
kad ugledaš osmijeh
pun radosti,
što nalikovat će ti na ludilo.

13.04.2020.

Patnjom do istoka

Ja se nisam zalud patnjom splela
zorom što istoku me puti,
misao mi nestrpljivo vrela
da zahvati sunca sto se sluti.

I pridižem njom se često duhom
kad mač sebi rijem u prsa,
da obrišem milosrdnom rukom
srce što u krvi gorkoj grca.

Oh,ja i ne želim da me pusti
taj mrak što me ka istoku tjera,
klecajući,ja njemu se žurim
u skrovište mojih želja,htjenja

04.03.2020.

U pjevanju

Izvrijeđano srce u grudima
U pjevanju ništa zla ne pamti
Vječna vatra u njem strasno plamti
I pir čini sa svojim snovima

Misli žive,u zanosu gore
Sjećanjima samo lijepih dana
Izvidana biva svaka rana
Pjesmom koju i šute i zbore

28.02.2020.

....

Ne čujem više svìrku
lista nježnih breza,
sve utihnulo je,
pod noge moje padaju
ko jesenje kiše
svi izmaštani oblaci
sa zaključanih nebesa.
Jutrom hladnim koračam
kroz prošlost
tražim odmora u sjećanju
na usnuli lik tvoj,
dok znam da te nemam više
promrzle ruke mi drhte
u studeni,u nemoći
puca tanka žica u srcu mom.

25.02.2020.

Pjesmo moja

Na te teški hitnula sam kamen
U progonstvo i sebe sam dala
Oh,ti dušo moja,nisi pala
Koja nosaš svaki ah i plamen

Nikad više ostavit te neću
Ni ti mene ne ostavljaj samu
Zalijevajmo nasu sevdah baštu
Poželimo jedna drugoj sreću

Kuda idem,za ruku me vodi
Ti znaš moje svjetlo,moju tamu
Ne ostavi me nikad tako samu
Razvezuj mi mis'o ka slobodi

17.06.2019.

Zvali smo te (2000god.)

Zvali smo te,sve bez glasa
Da nas dušman čuo ne bi
Šta se zbilo,gdje si bio
Dal' si možda tada spio

Zvali smo te,plakali smo
Brojali smo trene gorke
Zvali smo te,pomiluj nas
Pogledaj na stado svoje

Zvali smo te,smrtnim strahom
Posred svoga,porobljeni
Mislili smo,nekim čudom
U julu ce snijeg bijeli

Zvali smo te-O,naš Bože!
Što nas pusti tako lako
Krvnikova ruka strašna
Tanak vrat je stegla jako

Zvali smo te,čekali smo
Stajali smo,sve u stroju
Goloruki i nevini
Išli prema svome grobu

Zvali smo te,nadali se
Od nekuda,gustoj magli
I sunce nas izdalo je
Obasjalo gdje smo stali

Zvali smo te,u čas zadnji
Padali smo mrtvi,sami
Nigdje tebe nije bilo
Da nas štitiš,da nas braniš

Zvali smo te,sve bez glasa
Da nas dušman čuo ne bi
Šta se zbilo,gdje si bio
Dal' si možda tada spio

30.05.2019.

...

Ne gazaj zvijezde moje,ni beskraj moj ne čini kratkim. Zar gladnom hljeb da uzmeš a žednom vode da braniš? Uzmeš li snove moje,i zatvoriš prozore,ostat ćes bez mene sasvim.


Stariji postovi

U ljubavi svakodnevnoj
<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

Za novim vidicima
Ah,tijesan mi je,tijesan grada kut,
jer duša želi vidjet slike nove
i želi vidjet oživljene snove
i nove želi,snažne pjesme čut.

Na velik,širok svijeta čeznem put
pod vedrim nebom kojim sanje plove
jer mene mami dalj,i k sebi zove
na horizontu plava neba skut.

O tamo,tamo,gdje je svijetu kraj,
gdje svjež je zrak i sunce slobodno je,
gdje duh i srce sile se ne boje.

O tamo hajdmo,u zemaljski raj.
O pjesme,čežnje!Vi ste duši hrana
i radost jeste,premda bol i rana.
T. UJEVIĆ

MOJI FAVORITI
Ocevidnostuispisu
više...

BROJAČ POSJETA
44843

Powered by Blogger.ba