ljubav nasa svakodnevna

Dobrodošli na moj blog

30.01.2018.

...

Godine sto zbrojih pod borama cuce
A proslost ko dusman omcu na vrat vuce
Sto izgradih sebi? Ovo mjesto sto otjesnja dusi
A ono gdje cu poci vec se gromko rusi

26.01.2018.

staze

Ej,otuzne zapletene staze moje
U raskrscu sto putujuc se gube
Na vama je sagorjelo srce
U proslosti gdje spomeni se ljube

Stabla uskraj propustaju korak
Godinama sto se tuda vuce
Oronuo,sad se smrti nadam
Kao sto se zivotu nadah jucer

24.01.2018.

Velikanu

Na jugu tamo negdje dole
Gdje kazu tog huka svi se boje
Sto krsi i lomi po noc i dan
Sesire nosi i s polja klas

Tam dole gdje sunce zuto ko zar
Sve przi i pali i sije svoj jar
Ognjem od zraka zasipa svud
Tad svi u kuce,nemaju kud

Maestral,sunce,sto plesu u kas
U glavi bije sveg tutnja bat
S vremenom zicu zamuti um
Kazu to biva i nemas kud

Po takvom hodi covjek ko hud
Kaputa starog, ko zna od kud
Cipela tankih, u peti bol
Sve razdo je svoje, stan mu go

Pod miskom mekom nogara par
U trbuhu kljuca nesnosna glad
Al nije to nista,to teret je blag
Ideal njegov samo mu drag

Bori se,lomi,zna vjetra cud
Iz coska vire,vele da lud
Klonec se njega,neznaju tad
Za bolno srce i njegov jad

Sve okolo njega sto dao je Bog
Prstima svojim,on igra se tog
Pa iz njeg sipa i neda stat
Sve sunca dok ima,sve za dan

On hitro hvata tog vjetra lom
Na platno baca i sunca rod
Oci mu sjaje,krv ludo vri
Od sjajnog uma nasdade krik

Pretezak zrak i britve glas
Iz sjene vire ko crni vrag
Na jedan hip mu zamraci vid
Napravi rez...uze mu mir

Ta sta se zbilo predragi moj
Koga da tuzim za tvoju bol
Dal snazni zapuh il sunca zest
Sto kazu ljudi da stvara bijes

Dal polja zuta,klas ili cvijet
Dal zutu kucu il slika splet
Il prijatelja kom dao si krov
Da nemir tad on probudi tvoj

Dal neuk svijet sto misli da zna
Kako je biti na svijetu sam
Sto te baci u crnila mrak
Da ti satka od bola plast

Dal dusu tvoju, predobru vec
Za zlo sto ima prejaku pest
Za tijelo tvoje nemocno, znam
Ponijeti breme u mislima sam

Spavas ti sad, vec godina dost
Al znaj da sam ti ja vjerni gost
Sad nosim s tobom teret kog ni
Znam da je kasno, ne zamjeri ti

Tvoj bol ja nosim al s radoscu znam
Da mir svoj imas,da nisi sam
Pjesma je malo sto zelim ti rec
Tuga je malo...Al znas ti to vec

22.01.2018.

kako sam pao

Ja sam stao. Ruke na ledja. Pa sam pao. U poljsko cvijece i zelenu travu. I tako ih umrljao. Krvlju svojom. Nisam htio. Nisam znao. Slucajem teskog usuda sam pao preko druga svoga umrloga...U padanju svome cuh negdje slavuj pjeva. I vidjeh gore,visoko drvo sto za nebo sveza svoju lijepu krosnju. U padanju svom i to sam gledao.I sunce sto se provlacilo kroz tu krosnju da obasja tminu sto se navuce u po bijela dana. Kad napokon padoh obasja me zraka jedna tako jako da zatvorih oci svoje,znojne od straha. ..Lezah tako jos koji casak u mutnom neznanju,gubeci pamet svoju. I tada nista nisam znao,ni ko sam,ni gdje sam a ni zasto sam tako mucki pao. Ali na kratko samo. Kad se ugasi zadnji mracni titraj ispred ociju ,ubrzo saznadoh,sve sto sto bi mi mutno jer dusu svoju u nebesa dadoh...I ostadoh tako...Sam sa svima nama sto lezasmo tako kao jagnjad mala,nevinoscu svojom umirena a krvlju okupana. I godinama sam cekao. Tako lezec zatrpan vjetrovima sa strmih gorja,snjegovima bijelim i liscem jesenjim. Sa suncem skupa sam gledao kako traze mene tako palog. Svuda negdje. Ja sam znao. Ali sta sam mogao. Samo u snu ja ponekad javih se da utjesim one sto me trazec vec skoro uvenuse i cekajuci dan da nadju tijelo moje sto vec u prah ode.

Bolno sam pao
Ja nisam znao
Da covjek tako svirep posta
Da krvi mu nikad
Ni placa dosta
Da tako lako noza se laca
I da mu svetinja
Negdje na drumu osta

19.01.2018.

Karamazovom

Vrtim se vrtlogom vjetra
Ko poljski list,opao,zut
Ko mahnitom snenom ludaku
Zna razabrati spasa put?

Zar mislite da korak mi lagan
Sto krci kroz trnovit zbun
Da znam kud cupav hodim
Umoran,satrven,ljut?

Zar mislite da slamka spasa
Lezi tu nadohvat zore?
K'o klovn se rasipam i bacam
Ispijajuc case nove

Od pjesme me bijes hvata
I bludim do zore rane
Slomljen od boli jecam
Ljubeci zle zene i pod kafane

Vi mozete meni sudit
I kad nisam,ja vazda sam kriv
Al' necete satrt u srcu
Ono rad cega sam sigurno ziv

17.01.2018.

dal' zale sebe il' njega

Dok oni placu i stenju
Zaleci sebe il' njega
On ide prvi put posve sam
I nista ne cuje od svega

Lica im se krive od bola
U jecaju zovu ga k sebi
A znajuci da lezaj je zadnji
On sad je ko kamen blijedi

Taj ispracaj tijela i duse
Ta ljudska slabost da pati
Sad kad ljubav beskrajno daju
Ta dusa se vise ne vrati

Sad placu i mole i jade
A bezbroj je proslo dana
Kad sudili su lako od srca
Taj zivot prepun rana

Na odlasku usahnut ce i suza
I on ostat ce u noci sam
I reci ce sutra za njega
-To bio je covjek drag!

Zar ne kazu to vazda i uvijek
Da oplemene srce svoje
Ko rijeci bez eha i svrhe
-Da,bio je dobar covjek!

Sada oni sto placu i stenju
Kraj zemlje,lica hladnoblijeda
Vjecnost samo ce spoznat
Dal' zale sebe il njega.

15.01.2018.

bol za majkom

Jedne zime kroz veliko okno
I kroz oblak pahulja i vjetar
Naslonjena celom o ledeno staklo
Ceznuh vidjet lik tvoj dragi,nejak

Zaludu se upinjah kroz suze
Korak da ti spoznam u daljini
Satrven,umoran i tezak
Uz nas brijeg,istkan bijeli cilim

Ne nadjoh te,samo prizvah mislju
I vidjeh te oci njezne,divne
Kako s vjetrom zmireci se bore
I ramena zgurena od zime

Poznadoh i uzdah sto te svija
I rad kojeg ti tumaras sama
Pozeljeh te zagrliti mila
I ponijeti iz sumraka hladna

Moje bice s tvojim sada kopni
Mira nemam,srce mi je cemer
Zalutala bez tvog skuta ja sam
Dusu para tudjinski greben

Pomolih se svesrdno za tebe
Da sto prije dodjes nasoj kuci
Da odmoris svoje slabo tijelo
Ugrijes dah uz caj vruci

I jos molih nebo i noc tamnu
Da ne mislis toliko na mene
Da ne places kada podjes leci
Staro srce od tuge ne svene

Misljah tako,trazeci te mila
Snijeg sto mete ovio mi dusu
Proljeca jos dalekog nema
Da milujem tvoju staru ruku

13.01.2018.

ustajalost

Neko je sivilo sjelo u me
Tone te mrven pustinjske srece
Sto bijese vrelo zeljezo u srcu
Sad od plamicka jednog nije vece

Dal' to ostade samo jadna mlakost
Kao ustajalost kisnoga dana
To mrtvilo sto je i od mrznje crnje
Nit' da da se dignem niti da padam

Neka camotnja kaplje po dusi
Odazvana krikovima jada
Sad dal' me lijeci ili me truje
Svejednost ova sto mnome vlada

To bol nije,nit' suza nit' cemer
Ni radost nije,ni drhtaj tijela
To gore je od osjecaja svakog
Ustajalost ova sto u me sjeda

07.01.2018.

Sretan Božić

Svim blogerima pravoslavne vjeroispovijesti sretan Božić i mir Božiji.
Hristos se rodi!

04.01.2018.

svoja sjena

...Znam
ti misliš,stvarna sam.
Milo moje!
Probudi se!
Mene već odavno nema
ja sam samo svoja sjena
zamalo
pa sam vječna.
Patnjo tiha
Probudi se!
Žudnja prevelika,utopila me
iscrpla mi nadu.
Dušo moja!
Ne sanjaj me!
Samo odraz sam u staklu.
Dal' znaš kako je biti
svoja sjena?
Ljubavi!
Probudi se!
Mene već odavno nema. ...

03.01.2018.

zločinac

Grešan li si tako uvijek
Pomisliš li ikad stati
Šta te goni tvome grijehu
Dukati su ili su strasti

Il' su možda neki ljudi
Što ti pamet stalno mute
Možda li su neke pjesme
Koje prkos na zlo bude

Jadna majka kada čuje
Šta to činiš,šta to radiš
Proplakat će ona Bogu
Da se na put pravi vratiš

Šta će reći stari otac
Vrata će ti zaključati
Zbog tvog grijeha i harača
U grob ćeš ga ti strpati

Ali tebe nije briga
Ni za oca ni za majku
Misliš da si velik čovjek
Dok sprovodiš crnu hajku

O,čovječe,huljo jedna
Bojiš li se ikad Boga
Šta si sebi utuvio
Da si heroj roda svoga

Nisi heroj prokletniče
Heroji su vel'ka srca
Kukavica ti si samo
Što u slaba ledja puca

Strah ulijevaš i smrt siješ
Ali nećeš znaj,ti dugo
Stići ćete usud strašni
Zvat se nećeš božjim slugom

Osmjeh ti je na usnama
Dok nevinu krv prolijevaš
Oči što te preklinju
Imaš hrabrost da ih gledaš

Ali' zemlja kojom haraš
Neće moći tebe nosit
U čas dani,tvoje smrti
Izbacit će tvoje kosti

01.01.2018.

sjena

Kroz usamljen sumrak vjetar cvili
poznati nemir sve više me steže
na staklu već slutim svoj lik
noći što pada, poznat je
plahi zamrli krik.
Srest se sa sobom,oči u oči
a vidjeti samo odraz što blijedi
to mučno je srcu odveć gorku
ta sjena bez lica, što dugo
pozna me u stopu.
Ispod svoda varljivi dan,gle, tone
i strah da me uzme posve
Krivi na staklu poznati lik
ta avetna sjen što vreba
plahi,zamrli krik.

01.01.2018.

...

Hodam noćas a neznam kuda
razularen mjesec
okreće glavu od mene
suvišan,usamljen u beskraju
nadajuć se boljem
kopnem i venem.
Odnekud svjetla,miris borovine
ovdje gdje nosim
samo sjećanja u dzepu
k'o da će roditi život opet
k'o da će ispunit
srcu neku želju.
Al' minuli dani uz kaljav put
uzimaju danak istrzanoj duši
olovnim korakom
zapinjuć' o vrleti
idem a sve više se rušim.
O,zabludjelo biće,kud poći?
Puti kud idem...dal' se vesele?
Umornoj sjeni
što biješe čovjek
koji ne zna kud da se djene.

<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
Imagine.
Söyle, kardeş?
Gracias a la Vida
Bosna preko Oceana
Dozvolite da se obratim
gradcednostizemljebozjemilosti
reallife11
Princ of Perversia
Priče o umoru
UvijekSlugaNikadGospodar
Hey, hey, my, my R´n´R can never die
Mizantrop
San o jednoj ženi
Na granici sjećanja
Strangers In The Night
va§IONia
Domaći proizvodi
whatkindofghost
NESUVISLOST NESUVISLOSTI
maleni kamicak
Ja sam budućnost !
MINUSPLUS
A paranoid schizophrenic walks into a bar...
modrarijeka
na obzorju snova
Prica
Laprdam sta stignem
misterMcCoy
Pozor: Jasan stav!
cellar door
Blog vremena
Zaljubljeni anarhista
somwhereinside
Treba mi svet, otvoren za poglede.
Na papirićima zapisano...
Hošgeldiniz....
| □ √ ( _ ~ ..❤..
Osećanja. O. Sećanja.
Doskočice - Quips
Kad se čita može malo tiše!
Budan u snovima vs. sanjar na javi
Sunce sija kao tepsija ,mene pukla depresija
Leteci Holandjanin
DKingove čarolije
SAMORAZGOVORI
Zona 9
Svemirske Pjesme
Boje moje duše
Stani mi na prste
PosteniPravedniPametniPravi
više...

BROJAČ POSJETA
12313

Powered by Blogger.ba