U ljubavi svakodnevnoj

Najteža samoća je kad si u društvu ljudi koji ne razumiju ono što pričaš... (Rumi)

17.06.2019.

Zvali smo te (2000god.)

Zvali smo te,sve bez glasa
Da nas dušman čuo ne bi
Šta se zbilo,gdje si bio
Dal' si možda tada spio

Zvali smo te,plakali smo
Brojali smo trene gorke
Zvali smo te,pomiluj nas
Pogledaj na stado svoje

Zvali smo te,smrtnim strahom
Posred svoga,porobljeni
Mislili smo,nekim čudom
U julu ce snijeg bijeli

Zvali smo te-O,naš Bože!
Što nas pusti tako lako
Krvnikova ruka strašna
Tanak vrat je stegla jako

Zvali smo te,čekali smo
Stajali smo,sve u stroju
Goloruki i nevini
Išli prema svome grobu

Zvali smo te,nadali se
Od nekuda,gustoj magli
I sunce nas izdalo je
Obasjalo gdje smo stali

Zvali smo te,u čas zadnji
Padali smo mrtvi,sami
Nigdje tebe nije bilo
Da nas štitiš,da nas braniš

Zvali smo te,sve bez glasa
Da nas dušman čuo ne bi
Šta se zbilo,gdje si bio
Dal' si možda tada spio

U ljubavi svakodnevnoj
<< 06/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

Za novim vidicima
Ah,tijesan mi je,tijesan grada kut,
jer duša želi vidjet slike nove
i želi vidjet oživljene snove
i nove želi,snažne pjesme čut.

Na velik,širok svijeta čeznem put
pod vedrim nebom kojim sanje plove
jer mene mami dalj,i k sebi zove
na horizontu plava neba skut.

O tamo,tamo,gdje je svijetu kraj,
gdje svjež je zrak i sunce slobodno je,
gdje duh i srce sile se ne boje.

O tamo hajdmo,u zemaljski raj.
O pjesme,čežnje!Vi ste duši hrana
i radost jeste,premda bol i rana.
T. UJEVIĆ

MOJI FAVORITI
Ocevidnostuispisu
više...

BROJAČ POSJETA
44836

Powered by Blogger.ba