U ljubavi svakodnevnoj

Najteža samoća je kad si u društvu ljudi koji ne razumiju ono što pričaš... (Rumi)

25.02.2020.

Pjesmo moja

Na te teški hitnula sam kamen
U progonstvo i sebe sam dala
Oh,ti dušo moja,nisi pala
Koja nosaš svaki ah i plamen

Nikad više ostavit te neću
Ni ti mene ne ostavljaj samu
Zalijevajmo nasu sevdah baštu
Poželimo jedna drugoj sreću

Kuda idem,za ruku me vodi
Ti znaš moje svjetlo,moju tamu
Ne ostavi me nikad tako samu
Razvezuj mi mis'o ka slobodi

U ljubavi svakodnevnoj
<< 02/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829

MOJI LINKOVI

Za novim vidicima
Ah,tijesan mi je,tijesan grada kut,
jer duša želi vidjet slike nove
i želi vidjet oživljene snove
i nove želi,snažne pjesme čut.

Na velik,širok svijeta čeznem put
pod vedrim nebom kojim sanje plove
jer mene mami dalj,i k sebi zove
na horizontu plava neba skut.

O tamo,tamo,gdje je svijetu kraj,
gdje svjež je zrak i sunce slobodno je,
gdje duh i srce sile se ne boje.

O tamo hajdmo,u zemaljski raj.
O pjesme,čežnje!Vi ste duši hrana
i radost jeste,premda bol i rana.
T. UJEVIĆ

MOJI FAVORITI
Ocevidnostuispisu
više...

BROJAČ POSJETA
44836

Powered by Blogger.ba