U ljubavi svakodnevnoj

Najteža samoća je kad si u društvu ljudi koji ne razumiju ono što pričaš... (Rumi)

28.02.2020.

....

Ne čujem više svìrku
lista nježnih breza,
sve utihnulo je,
pod noge moje padaju
ko jesenje kiše
svi izmaštani oblaci
sa zaključanih nebesa.
Jutrom hladnim koračam
kroz prošlost
tražim odmora u sjećanju
na usnuli lik tvoj,
dok znam da te nemam više
promrzle ruke mi drhte
u studeni,u nemoći
puca tanka žica u srcu mom.

U ljubavi svakodnevnoj
<< 02/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829

MOJI LINKOVI

Za novim vidicima
Ah,tijesan mi je,tijesan grada kut,
jer duša želi vidjet slike nove
i želi vidjet oživljene snove
i nove želi,snažne pjesme čut.

Na velik,širok svijeta čeznem put
pod vedrim nebom kojim sanje plove
jer mene mami dalj,i k sebi zove
na horizontu plava neba skut.

O tamo,tamo,gdje je svijetu kraj,
gdje svjež je zrak i sunce slobodno je,
gdje duh i srce sile se ne boje.

O tamo hajdmo,u zemaljski raj.
O pjesme,čežnje!Vi ste duši hrana
i radost jeste,premda bol i rana.
T. UJEVIĆ

MOJI FAVORITI
Ocevidnostuispisu
više...

BROJAČ POSJETA
44836

Powered by Blogger.ba