U ljubavi svakodnevnoj

Najteža samoća je kad si u društvu ljudi koji ne razumiju ono što pričaš... (Rumi)

04.11.2020.

.....

I ko si uopšte ti,
čiji čuvar noći,
da hoćeš moje ukrstiti
sa tuđinskim zvijezdama.
U suludoj hrabrosti
što kao da ti je pogledom,
da svlačiš,
nožem tuge zabilježene ožiljke...
Ostavi nebo moje u miru,
meni to nije potrebno.
Ja sam sam svoj čuvar.
Sam svoj bol,
Strah.
Mir.
Rat.
Ne odzivam se svojim imenom.
Ne kladi se
da ćeš pronikniti
u tamu
kojoj još niko nije
svjetlo upalio.
Razumjet ćeš
da sama svlačim svoje rane
kad ugledaš osmijeh
pun radosti,
što nalikovat će ti na ludilo.

U ljubavi svakodnevnoj
<< 11/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

Za novim vidicima
Ah,tijesan mi je,tijesan grada kut,
jer duša želi vidjet slike nove
i želi vidjet oživljene snove
i nove želi,snažne pjesme čut.

Na velik,širok svijeta čeznem put
pod vedrim nebom kojim sanje plove
jer mene mami dalj,i k sebi zove
na horizontu plava neba skut.

O tamo,tamo,gdje je svijetu kraj,
gdje svjež je zrak i sunce slobodno je,
gdje duh i srce sile se ne boje.

O tamo hajdmo,u zemaljski raj.
O pjesme,čežnje!Vi ste duši hrana
i radost jeste,premda bol i rana.
T. UJEVIĆ

MOJI FAVORITI
Ocevidnostuispisu
više...

BROJAČ POSJETA
44846

Powered by Blogger.ba