U ljubavi svakodnevnoj

Najteža samoća je kad si u društvu ljudi koji ne razumiju ono što pričaš... (Rumi)

07.11.2020.

Gurnuo si me u strah i tugu

Gurnuo si me bez milosti,
sa litice
na kojoj sam stajala
ja prva...
hrabrija od svake hrabrosti tvoje,
čuvala na orkanima i burama
osmijeh pun nade...
Uzglavlje i podnožje postelje
pripremala,namještala
da polegnem snove svoje,
snove tvoje.
Sa litice...dok sam štit bila
ljubavi tvojoj,ko zmiji zloj,
noćima,danima,svim vremenima,
što me davila,nogama mi se motala.
Gurnuo si me
u ždrijelo mraka s hijenama,
da mi skute mirišu,
da mi vrebaju misli,ruke,stopala.
Od straha,da polažem na kamen glavu,
da mrtva se činim,
da mi svaka pjesma
namjerno i rado grob otvara.
Da mi se u oči smiješ
misleći da sam žudeći snova svojih
sama sebe gurnula,
da sam tako
i u ždrijelu tuge i straha
slaba,umrtvljena i sama ostala.

U ljubavi svakodnevnoj
<< 11/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

Za novim vidicima
Ah,tijesan mi je,tijesan grada kut,
jer duša želi vidjet slike nove
i želi vidjet oživljene snove
i nove želi,snažne pjesme čut.

Na velik,širok svijeta čeznem put
pod vedrim nebom kojim sanje plove
jer mene mami dalj,i k sebi zove
na horizontu plava neba skut.

O tamo,tamo,gdje je svijetu kraj,
gdje svjež je zrak i sunce slobodno je,
gdje duh i srce sile se ne boje.

O tamo hajdmo,u zemaljski raj.
O pjesme,čežnje!Vi ste duši hrana
i radost jeste,premda bol i rana.
T. UJEVIĆ

MOJI FAVORITI
Ocevidnostuispisu
više...

BROJAČ POSJETA
44841

Powered by Blogger.ba