Povratak

Tiho ćeš se protegnuti jutrom
Dok kroz maglu probijam se lako
Korakom od makovoga zrna
Pitat ćeš me,gdje sam dugo tako

Naustit će mene čeznja gladna
I rumen će oblit obraz smrtni
Gdje se studen uselila hladna
Ispupat će cvijet, miris prvi

Dobro ću ti stići jutrom ranim
Ramazanski mir će mene liječit
Ruke prazne ispružiti k tebi
Srce moje ima puno reći

Počinila grijeh sam prema sebi
Bilo prošlo, sve će bit za nama
Kupat ću se u tvom škrtom suncu
U slobodi, nikad više sama.
volatus Written by:

2 0 komentara

  1. “>Toliko tuge ima u D i ovom melodijom. Sve skupa san o radosti kida i lomi.”

    Bas tako…kao u citiranom.
    Postoji ljudski dojam,niti tko moze poreci niti zatrti taj dojam,koji slijedom opstanka prelazi u pojam a pojam iziskuje pojmljivost koja se samo sa psihom moze dekodirati.
    Tim i takovim nasi osjecaji u dojmu dobivaju na vaznosti zivota i smrt
    Naklon….Zivjela)))…je Ceznja u jednoj zemlju cudaka gdje se pozdrav sivila umotao zloduhom da ubija, radosti ljudske sa kojima se Vila sazivila
    Ko je ta ljepotica iz zacarne zemlje cudaka…piati ce me soldati radoznalih djecaka??(…)h.d.

  2. Pojam opstanka želi da preraste u pojam života u punom smislu svoje biti a kojeg radosno nazivam sloboda…..
    Al opet mi i sama pomisao na to izaziva tugu, kao i Vama baš kao iz citiranog i onim spomenutim sviračem iz podzemne…što nije sve to onako čovjeku dano kao zrak da ga diše a ne da se za njega vrlo često boriti mora.
    Hvala Halide!

Komentariši