Nevrijeme kroz polje

Gromovi i munje 
danas su u meni
i na polju ravnu 
polegnutih travki,
trčim u oluji 
svih nagona budnih
vjetar čupa skute, 
ja ne želim stati.

Nad tjemenom lome 
oblaci se tamni
ne vidim od pljuska 
gdje je kraj polja,
ne dotičem zemlju, 
neću da se vratim
u grudi mi poklik 
bez jeda, bez bola.

Ljute kaplje kiše 
po licu me žežu,
trčim ravnim poljem 
u nevrijeme strašno,
razvezujem hitro 
uzde što me stežu,
trčim mimo svega 
prkosno i snažno.