Ustajem rano, zvjezde se gase, još bunovna mislima ti hrlim i kroz prozor ljubim te i grlim, tamo gdje se tvoja svjetla pale. Ja te dugo, godinama čekam sa noći se svojom razgovaram, u mrtvilu žive slike stvaram da tvog lica u daljini gledam. I molitvom za se tražim malo mjesta što bi u pozdravu stalo: -Dušo moja prosta ti prizdravi. Svaku pjesmu samo tebi šaljem na osvitu dana, sunca sjajem. Probudi se! Doček da mi spraviš.
Be First to Comment