U prolazu

U prolazu 
odjednom zamirisale su 
travke tek progledale
iz ljepljivih kiša 
a pod toplim suncem 
izvio se poznat put 
neznane tvrde zemlje.
Kroz prostrano nebo.
bjelasa se 
sam  i ponosan oblak
i moj pogled, gubi se tišinom
nestaje u njemu.
I nestaje svakii smjer kojim smjeram,
svejedno je 
gdje me noge nose,
gdje ću stići 
da samu sebe pomilujem,
da se opet sretnem
I kao da daleko odlutala sam
mislma razbacanim 
u aprilskoj  guguti 
s namjerom da ulovim  i oči tvoje.
Smjela 
u koraku za korakom
 čini mi se kao da te želim,
kao da te čeznem.

U prolazu
iz studeni vječite odjednom, 
jato malih  ptica 
put visa u slobodu,
a niz lice 
gdje zakopala sam suze 
Izlijeva se zlato suho 
sunčeva zraka.
Ja umorna jesam  
ali tako mirno, tako tiho, 
bez očaja i bez glasa.
Patnju dugu
miluje mi blagi izraz lica znanog,
 ruke za utjehu
koje  još nisam osjetila,nisam takla.
U prolazu 
odjednom čujem zvono 
poljskog cvijeta 
što navješta mi rumen sutona
zelenog maja,
i u vjetru glas tvoj raznesen 
kroz zdravu probuđenu ravan.
Pun ljubavi rekao si
Jedina,
ti  draga si mi.
Uvijek si mi draga