I nisu sve moje tame samo mračne nisu ni samoće moje tako same, ja pjesmu imam i u njoj za se snage da pridignem radost kad usudom padne. I kad bih čežnja za tobom da me pusti, i kad se činim kao blijedi kamen u ljepoti tuge ipak kao da svanem Ja svjesna je nisam al nada zausti. Jer moj prozor samo u zvijezde gleda žarke su mi želje da propast bih mogla, sva ljubav za tebe diže me iz groba i hrabra misao o njoj što ti pjeva.
Be First to Comment