Moje su noći potrage bez kraja i sav zvjezdan put nepoznatog neba, lakoćom nosim strepnje od željeza i strah satkan oko tanka vrata. Upisujem se u svemirske tmine, snove,želje puštam iz sužanjstva, žar mog htjenja otvara im vrata Lutanjem misli duša se vine Sve danje misli skupljane k'o klasje mliječnom stazom raštrkane lebde da se tajne riječi upisane skrase. I kad noć ponese sve te moje želje ja znam život slobodna od svega, tragam smjelo tuđim do svoga neba
Potrage noći
Written by:volatus
4 0 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Mlada damo
U vremenu prije nego sam se drznuo nakalemiti neki komentar ( kauzalna poslijedica enormnog kalendarskog sraza ) , u par navrata sam primjetio prisutnost poetskih emocija zavijenih u formi soneta , najteže , najinteresantnije i teoretski najkrutije poetske forme
Svijet soneta je tlapnja i mukotrpno tesanje uzvišenih snova i emocija koji bujaju , a treba ih ukrotiti i sabiti u vrlo strogu formu stiha i rime od samo četrnaest stihova, u klasičnoj ( Petrarkinoj ) formi 4 4 3 3 . Ali ako se usdpije nagrada su vrsni stihovi.
Tvoja ” Potraga noći ” se savršeno uklopila u formu soneta , doduše malkice slobodnije ( bez naglašene strogoće u stihu i rimi ) ali aktuelnije post modernističke forme. Međutim to nimalo nije smetalo da se ispune svi uvjeti za jedan vrlo dobar i uspješan pjesnički ogled ( poztaga ) u formi soneta.
Uzvišenost ,snažnh emocija utkanih u nedogled univerzuma , vješto izbjegnute zamke panteizma , od akrostiha u prvoj strofi , niže se oda ljubavi , snu i zahvalnost Nebu i vaseljani kulminirajući raspletom u poslijednjem stihu
Od srca ti želim da vremenom nanižeš jedan lepršavi Sonetni vijenac . Imaš i snage i daha za njega.
Dopisano
Sonetni vjenac je moj žal , neostvarena mladalačka želja . Ono čuveno mahalsko : Odakle ti vrijeme frajeru jedan !
Uz glavnog meštra Petrarkeu , mene su u svijet soneta uveli Filip Sidnej , Samuel Daniels, Džon Milton , Elizabet Baret Brauning ,Franc Prešern , Frederiko Garsija Lorka , Pablo Neruda i Skender Kulenović . Namjerno sam preskočio ublehu Willa , jer je svoje sonete skoro doslovno jamio od prve trojice pomenutih .
Imate pravo, jako je teško u jedan sonet usuti sve osjećaje koji se prelijevaju iz srca. Po onome što mi je dati trenutak po srcu nalagao, čini mi se da sam jedva sta i rekla.. Ja sam samo pjesnik amater, kad već moram tako da kažem. Skupljam svoje emocije u sebi i raspem ih na papir da emocije ne bi rasule mene.
Za vijenac ima mnogo želje ali je potrebno još više emocija a i hrabrosti.
Sonet, koji mene kao nijedan drugi uvijek istim žarom obraduje i istim bolom zaboli jest Utjeha kose,A.G.Matoša.
Želim Vam da ostvarite svoj san
Hvala od srca na ovako lijepom komentaru.
Čudno ! Koincidencija?
( Obično ne zvonim dva puta na vrata jednog zapisa . Oprost molim !)
Juče je na stranici Bosna zemlja Božije milosti objavljena Utjeha kose. Svake godine se objavi taj sonet. Ovih dana su moje stranice obilježene Kosarom , prijateljicom mojih djetinjih dana . Mene sama riječ kosa rastuži i gane. Kosaru su zvali Kosa.
Mila poeteso , oproatisti na zastranjenju , u poeziji nema amatera. Ima onih koji znaju znanje i imaj damar za stih ( i rimu ) i neukih koji misle da pišu poeziju ,, a nemaju , blago rečeno ni emocija ni uma za poetiku .
Ako neko savlada vještinu soneta i uspostavi nježni , skoro reverzibilni sraz između srca , emocija i riječi ta(j) se naziva poetesom (poetom ) .
Hvala na lijepim željama . nažalost vrijeme mojih soneta je odgalopiralo prije pola vijeka. Ne rekoh li si : Odakle ti vrijeme frajeru . A na mom vremešnom časovniku je već odavno upaljeno crveno svjetlo.
Sretno poeteso i mir s tobom.
Ništa nije slucajno Drago mi je da smo se dotakli u isto vrijeme prelijepog soneta. To je od zvijezde koja se nikada neće ugasiti
Za ostvariti san nikada nije kasno. Baš nikada.
Hvala Vam na ohrabrenju
Svako Vam dobro!