Tihost maja

Ti ostao si uvijek tu,
kao pjesma 
besmrtnih ptica koja me prati
za sretan put u slobodu.
I noćas 
u ovoj tihosti majske noći 
kad istina žudno čeka da se svuče
sa tvojih usana
i molitva da se kaže
za ljubav što dugo gladuje,
ja osjećam te u toplini blizine
jače nego ikada.
I ćutim sve one riječi koje si prešutio 
kao ovaj
strasni miris jorgovana
na stolu za kojim se čitamo.
Isprosio si ga odnekud
da mi upokoji i zaustavi korak 
kojeg se bojiš,
mirisom 
za kojeg znaš koliko volim.

Šutiš da mi kažeš ljubav
Znam, 
predugo vec cekaš
Ranjene su ti oči od svejednosti
moga pogleda,
ruke ti drhte i slamaš prste 
na mojim obrazima.
Ne strahuj! 
Ne plačem više.
Dotakni mekoću moga srca
Zagrli 
Poljubi me
Noćas maj buja i cvjeta 
kao nijedan do sad
u tvom liku i otvorenom prozoru.
Dotakni mi buduće dane.
Svi lagali su me
Samo ti uvijjek čekao si
da ozdravlš me istinom.
Samo ti 
stajao si sa mnom na kiši
svih mojih uplakanih jeseni.
Da zavolim te i prigrlim
bar jednim svojim snom 
kojeg budna sanjam,
bar jednim svojim pogledom,
jednim stihom.