Kad me voliš

Kad me voliš.
moje su oči dva plamena 
rasplamsana 
u čekanju na tihe vode  
što polit bi ih iz korita 
tijesnog tugom, 
da oči se od ljubavi obistine, 
da u gledanju ne izgore. 
I grlom mi struji pjesma  
kad me sve tvoje misli 
što na vrhovima prstiju počivaju, 
dohvate. 
Tad,ti čuješ  
odakle dolaze zvuci melodije 
i usne mi tražiš, 
da rime sve ispiješ. 
Kad me voliš.
ruke su mi u ropstvu 
rascvalih želja 
što rastu iz korjena dlanova,
i ružine boje ih oblijevaju  
od postojanja tebe, 
a niz prste mi do tvoje puti  
teku rijeke nadanja, 
oslobođene  
iz sanjanja i iz čežnje okova. 
Od sluđenog srca me 
srsi  vlastite napadaju, 
u putovanju tvoga oka 
mojim licem što nalikuje  
na prvu zlatnu zraku sunca 
u svitanju
i niz leđa,  
kao kiša suhu zemlju,
me probadaju. 
Njedra,gušena 
u vremenu bez tebe, 
se nadimaju 
života u udahu tvom uzimaju. 
Kad me voliš.
o mom vratu 
vijenac je spleten 
od tvoga nježnog osmijeha, 
cjelova nanizanih 
jedan do drugoga, i
 kosa mi je niz padine 
tvojih ramena, 
na kojima mi čelo, 
umireno blizinom tvojom liježe, 
u izričaju ljubavnom, 
šaputanja nasmijanog,
se razvedrava. 
Kad me voliš.
sva ljubav moja,duša,  
predana je u ruke tvoje. 
Sva moja tuga, 
od pogleda punog ljubavi,
odmara.