Stablo sam na ostavljenoj pustopoljini za bijes i nemilost vremena služim. Za dažd, prolom neba, za vatru sunca, vjetru za.igrariju kad me božanske sile dadu da im kao ogledalo moći poslužim. Sam, bez pouke i strpljenja udaram se i grebem neposluhom vlastitih grana, list da mi očima i ušima upada. Sljepoćom i gluhoćom da me nazivaju jer ne vidim, jer ne čujem s koje strane svijeta munje silaze i kroz koju koru srca moga grom će da me raspne i raspara. I da stojim tako još dugo, da žuljaju me i bole ptičija uzbibana gnijezda ljubavna. Da me more njihovi veseli zbori i od smora da ne slutim čija ruka korijenje će da mi počupa, ko će zamrla godišnja doba prstima živim da mi izbroji dok prelazi po mojoj samoći a mene nesvjestan u svojoj dosadi. Na zapuštenoj, zabačenoj vjetrometini kad ću zasigurno pasti nauznak neraskopanom zemljom, sasvim.sam treskom samoće, težinom svoga smisla i goda što će grob da mi otvori.
Stablo
Written by:volatus
4 0 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Eh , blago tebi na samosvjesnosti mlada Damo
Odavno slutim da neke tajne znaš,
i polako jednu po jednu svijetu poetikom poklanjaš .
Eto , spoznala si nešto što mnogi nikad neće.
Svaki čovjek je jedno stablo.
Stabla i liče i ne liče .
Koliko ljudi , toliko stabala.
I sva su nebom data i milovana.
I u pravu si sve je u korijenima .
Koliko duboko dopremo u prošlost i iskon ljubavi i postanja , toliko je stablo sjajnije i jače , otpornije na sunovrate i atake vremena , htjenja i oluja. Koliko dozvolimo drugima da nam korijenje sasjeku , toliko je kletvi na njima.
Grane su razgranatije i hladovitije , stvorene za neposluh , igrarije , ljubavne zagrljaje i gniježđenje.
Lišće postaje sedefastije i raznobojnije , za milovanje sa lahorcem , nježnu rosu i tango sa stađunima . I ponovno rađanje.
O plodovima tek slutnju nježnu stvaraš. U svojoj raskoši , u ludujućoj slatkosti bila i grešnosti “zabranjenih ” plodova sa zebnjom i željom čekaš “čija ruke korijenje će da mi počupa ” .
Stablo je sinonim iskona i dugovječnosti. Koliko korijenja ( tragova ) duboko posadimo , toliko ćemo živjeti u srcima drugih.
Meni žao kad ljudi ne vole , neće ili ne razumiju poetiku. Nisu svjesni koliko gube i siromaše.
Sretni ti puti Ljubavi “svakodnevna”.
Da, hajrobleki, ima dosta toga po vašem viđenju. I lijepo ste dali usporedbu. Sa mnogo toga i mnogo čega iz prirode i nebeskog stvaranja ljudsko stvorenje se može usporediti. Čar je osjećati. Velika čar.. Hvala Vam na posjeti i lijepoj riječi
Sretno i Vama i svako dobro!
Napisa li ja nedavno: nije stih Narcisoid vec korijen duse
Naravno da sam napisao jer je to istina koja vapi za prepoznavanjem…tvog korijena duse.
Hvala Halide. Volim Vašu rječitost, Neka se korjen duše uvijek prepozna u našem stihu