Kad u svijesti jasnoj zapinjem ti ime i kad ognjem muke duša se uznese, lijevaju se strasti sve u mrtve pjesme gdje i mač od žudnje želi da se rine. Od iskrenog slova glas mi bolno muca a bez straha hrlim grudi da ukopam, kad mi snom se rukom sviješ oko boka, pod rebrom da javom srce vrelo puca. U čežnji sve bolnoj kad krvare rane, kad mi tijelom krenu zaljubljene srsi dok se ljubav moja izmučena grči da joj dah ljepote u naručaj padne.
Čežnja
Written by:volatus
4 0 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
di me nadje sa ceznjom…
samo sto je moja tiha, mirna i ne boli a prati me, cini mi se, zivot cio
napisah nesto kratko o tome, budem nekad i postavila
“od iskrenog slova
glas mi bolno muca”
kako brutalno istinito!
…
drago mi je sto te ponovo citam… volatus 🙂
Hvala ti draga uljezice. I objavi tu riječ u čežnji. Uvijek te pročitam.
.Ugrabiti mi valja sta od mehke vode(zaista je njena mehkoca zavidna) da ocistim sta od gorcine..Kazu ,vjerovati im je,da kisnica cisti do perfekcije, svojom mehkocom
Neka se očiste gorčine. …niko od mene sretniji.
Hvala Halide!