Na odru stiha

Na odru stiha 
pusti me da usnem
šta to smrt mi može 
učiniti teže
od težine ovog
kamena i stuge.
Zar besmisla od ovog 
ima većeg.

Pustinjom ja sam
 bez vode u vatri,
bestraga žudnju 
prosipam van sebe.
Za lešinara leš,
već sam plijen laki 
kidiše mi uzdah 
prepun mrtve želje.

Ne uzimaj mi pero 
od suze i krvi
tijelo žeglo moje 
niz stijenke pakla.
Svaka moja nemoć 
gora je od smrti
zadnju ću napisat 
sa očima mraka.

Duša se muči 
k'o posjelom grijeha
u pjesmi ovoj,
u zlokobnoj misli.
Zar jadnije može 
od ovoga jeda.
Pusti da usnem,
u stihu,u smrti.