Ostat ćeš siromašan za ljubav moju

Jednom
kad ništa ne ostane 
od sve tvoje želje,
ti bit ćeš opet 
u svom tajnom svijetu.
Svijetu, 
u kom neće više biti.lutanja,
traženja,čekanja bez kraja,
neće biti mene.
Ali nećeš znati da ostao si 
siromašan za jedan zagrljaju 
kojem bi ti,morem ljubavi 
kojim te volim, pale ruke 
radosno iznenađene,
za noć jednu 
kojom bih ti lice ozarila
mjesečinom 
utkanom u svojoj kosi,
poljubac sa usne tebe željne.
Ostao siromašan 
za pticu pjevicu
kojoj nisi otvorio prozor
kad pjevala ti je 
sve tužne pjesme
jedne žene zaljubljene.
Slijep za jedan san 
u kojemu me,dok spavaš,
ponekad sretneš.

Ja ostat ću ista, uvijek ista
puna ljubavi
ii voljet ću nerazumno 
i ludoi čisto i strasno jasno
kako mi duša moja samo i zna.
Čeznut ću njom.nekoga drugog 
Istim žarom
koji će me sagorjeti 
koji će me boljeti,
istom pjesmom 
kojom voljela sam
tvoju stopu,korak,tvoje sjene trag.
Ali ti...
Ti ostat ceš siromašan
za jedno proljeće,jedno buđenje
za ljubav moju,
što bih ti je sipala u čašu bez dna.
Jer u bašti svih ruža zemaljskih
što ces ih sebi za miris tražiti
nijedna od njih 
neće te znati voljeti
onako kako sam te voljela ja.