U srcu je nosim i na dlanu vidim
U hodu žurnom,u stajanju slijepom
Kad mi se ništa tu ne čini lijepo
I dok se reći toga ja ne stidim
Kad pogled mi bodu ravnice i polja
Gdje gorko bivam ,da mi se hvale
Ja kamen slutim prostrane mahale
I stupaju brijezi iz oka moga
Rođenje magle,,krunidba suncem
Sa ruhom mijena uzbibanih boja
Na hartiji su svih mojih razgovora
U želji što žudim njom da budem
Ne postoje bolje,ne postoje ljepše
Kroz silne svijete, zvjezdane pute
Gdje zalud su kitne da se ponude
Ljepotice krasne, od moje Zemlje

Be First to Comment