Tamo gdje ću se udaviti crnom zemljom, prokletstvom sebičnog srca ispod grudi graditelj sam svog pakla i sam sebi sudim. Snove mrle da zatrpam hladnom memlom Tamo gdje vode ću žeđat a vatru gutat, da mrze me oči što ne znaju, ne ljube, riječi svojih brojnih grobarem da budem. U mraku stiha da se naruga uzdah. Iz blata sebstva dušu će suza čistit, glad srca sakatit me na ruglo neba. Sam na sebe u hropcu straha da gledam sa srcem svojim dok bolom misli ću biti.
Tama misli
Written by:volatus
4 0 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Woow.. Tako tezak post. Tezak i crn..
Često se ne ponosim tom težinom i tamom jer nema tu ničega lijepog……
Ali je se ne stidim. Jer je ljudska i jer je moja.
Hvala ti D. kad si pročitao
Vrlo rado te citam. Iako procitano u meni uvijek ostavi ono sto pjesma nosi. A za ovo, ne gine mi soda bikarbona 🙂
:)))
Samo budi dobro.
Hvala ti