Samoćom buke svoje za mira i sreće šaku ja dam i krv nejaku za ljepote što me hoće Uzmem od ničeg aha i tvorim sebi druga jer srcu svom sam sluga kad želja progovara U čežnji što me robi ne padam nit se rušim već samo jače ljubim život u kojem gorim U pjesmi dušom jurnem bez žaljenja je vinem k'o radost da mi sine a sama u sebi umrem
Buka samoće
Written by:volatus
2 0 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Duša koja sama sebe kori..
Hvala ti D. na posjeti, na čitanju
Tvpje pjesme su prelijepe.
U njima ima toliko tuge i ljubavi istodobno.
Ono što nađem često u sevdahu, u mirisu proljetnog cvijeta, u neravninama lica i u očima bosanskog čovjeka.
Rijetkost za procitati
Žao mi je što ih više nema
Želim ti svako dobro