Ljubav moja odmora naći će

Sad noći zavijaju sve moje rane,
i ja posrčući tamom 
konačno odlazim
tamo gdje tebe nema.
Ispisujem stihove
što iz mene teku 
znojni,umorni, i bez reda.
I pri tom,
samo jedan trak svjetlosti vodi me 
zasljepljenu od praha 
grubih i nemilosnih riječi
u oči mi bačene.
i ja znam,
moj spasu tom svjetlu bit će,
ja progledat ću od njeg nekada,
sva ljubav moja pogaženao
dmora ce naći, odahnut će.
I kad se budem vraćala
sa svoga teškog, dalekog puta
koji je vodio samo prema tebi
ti ćeš poželjeti ga posuti
cvjetovima mirisnim, plavim
da kraj tvojih nogu, 
u smijehu razgovora,
za tebe lijepa i odmorena sjedim.
I tad htjet ćes žarko, u suton
da te se sjeti opet moja pjesma,
u kojoj ti sa mnom dodiruješ 
sve svoje radosti na nebu,
ponosan 
jer me spašavaš od mene same,
grijeha,straha, od svega.
Ti poželjet ćes 
da budeš opet moja ljubav,
poželjet ćeš 
da budeš opet moja želja.