Dok mislim te

Sašaptavam sebi sama stih 
u kojeg bi stali svi dodiri 
kojima te još nikad nisam dotakla.
i sve riječi ljubavničke 
koje ti još nikad nisam izrekla,
da pristignem na rub misli tvoje
dok spavaš snom ratnika 
što bori se sa sobom za ljubav.
Mislim te,
s nekim bolom čeznem te
i hrabrosti tražim u drhtaju 
svoga mira i ludila
kad već drugo nemam,
kad sam van svih tvojih svijetova,
otuđena.
Da pronesem u svojim očima 
bar kap jednu sunca 
za sve nade kojim ćes da osvaneš
i sve želje u kojima me još nije
dok se ja o njih
i o tvoje tople ruke 
željom sama saplićem.
Da obasjam osmijehom ti put 
gdje još rat sobom ratuješ
kako u kraj knjige upisat 
istim slovom i mir i ljubav.
Mislim te 
a nemam te.
I znam da biti mogu samo 
plam vatre grudima ti
u moru čežnje 
što te progoni i sapinje,
ta kap jedna sunca
što zabljesne,okrijepi,sagori
I sama ostane.