U tvom sjećanju

Kada  jednom zauvijek odem
od tebe zaboravljena
i ponosom, što nas je razdvojio
sasvim obuzeta
a otrgnuta od neispunjene želje
i zaplačem gorko za vremenom
što prošlo je u čekanju 
na peronima pustim
kao gubilištima 
za svaki moj pogled
kojim te nisam našla,
kao grobljima za sve naše 
neostvarene sreće...
Postajama,
gdje nisam dočekala
da te obgrlim u radosti
svojim rukama oko vrata,
i otkrijem tajnu poljupca 
ljubavi tvoje,
u strasti 
kojom bi mi nježnošću 
razrezao usne…
Pusti barem nekad 
svom sjećanju na volju
gdje ostat ću još negdje 
na rubu tvoga srca,
negdje na kraju tvoga uma,
ne daj da u zaborav odem.
U ime ljubavi, 
pamti me po osmijehu,
ne daj da u tebi umrem…
Posve umrem.
volatus Written by:

Be First to Comment

Komentariši