U srcu tvome dal' bila ja sam
samo kao vjetar ludi
što tek na kratko 
ostavio te bez riječi i bez daha.
Kao zvijezda osamljena
i tako neka 
sasvim, sasvim mala
na prostranom ljetnom nebu
da poželiš joj za svoju sreću
malo ljepote, malo sjaja.

A' zima je već stigla i.
 kao da  procvjetao je led
u tvome srcu.
Za radovanje ti, za put sretan
na kojem me nikad sresti nećeš
osmjeha mi više ne trebaš
i rad nemilosnih  riječi
jedini izraz još samo tuga je
na mom licu.

Kao da znam, nisam ti već dugo
prva misao i riječ 
na usnama kad se budiš
što potrajale bi vječnost cijelu
ovoga života.
Ruke si svukao s mojih ramena,
 oči su ti tako daleke postale
i zalud su me na put tvoj 
sve sile nebeske zasijale.
Zalud bila 
svaka dobra volja i želja.
kad kao trava divlja nikla sam
u bostanu tvome
gdje samo rumen ruža miriše
i kao druga, tuđa sam vjera,
kao riječ neka nerazumljiva
strana i neželjena.

I ja napuštam polako
 sve zore 
gdje bih te još mogla 
čekati dugo
na mjestu voljenja
gdje ruke svoje sam 
oko tebe u grljenje sklopila.
I gdje zgasnule su oči moje 
da nestane  
svakog radovanja i sjaja.
Tu gdje ostala sam 
u posljednjoj riječi i pomisli,
bez pozdrava, bez oproštaja
tebi a i sebi
tuđja, strana i prognana,.
volatus Written by:

2 0 komentara

  1. Auhhh.. Opet tama. uz ovu pjesmu podijeliti i tablu Ranisana nek se nađe 🙂

    Volatus – Neke divlje trave mogu biti bir iladž. ne treba potcijeniti u zivotu nista. Hajirli petak!

    • Da i ja popijem taj Ranisan? :))

      Šta se može D. Tako je kako je…Ali poslije tame svjetlo mora doći.
      U svakom slučaju lijepo je biti nekome iladž
      Hvala ti na čitanju i posjeti.

Komentariši