U radovanju

Ne zaboravi nikada
kako voljela sam kad budiš 
zaspalu zoru
a probuđen mislima mojim
i dodirnut  pramenom kose 
odsanjan 
čežnjom noći toplih.
Izraz lica u kom se 
dušom ogledam
dok u meni dubinom dišeš
i rasplićeš uzdisajem pramen
da svitaj dotaknut 
na tebe zamiriše 
 i samo za tebe oči otvori.

Kako voljela sam
slušati glasa ti kad putuje 
kroz svaku stazu
moga tijela 
dok o tajnama ljubavi 
mi sasvim tiho zboriš.
Pogled tvoj na mojim željama
sjetan zov iz srca plamena 
da šapnem ti istinu 
 koliko....koliko te volim.

Ne zaboravi nikada 
kako voljela sam
sve tvoje ludosti prosute 
u igri dragosti i čežnje,
to dječačko zvono zlata
kojim dozivao si smijeh moj,
treptaj ti oka zaronjen 
u plavet budnog sata.
I noć svaku bijelu u mjesecu
provedenu uz tebe.
Koliko voljela sam  
prema meni 
bez težine korak lak,
pupoljke ružica
ispred mojih vrata.

Zazvana,
u naručaj ti pohrliti
uz tebe na ljubav zamirisati,
i ugledati osvanuća 
koje mi na dar donosiš
na dlanovima sunčevih zraka.
Kako voljela sam 
dočekati da dođeš mi,
ruke svoje zaljubljene
sviti oko tvoga vrata.


volatus Written by:

One Comment

Komentariši