Kad me ostave i zaborave  
sve zime nalik ovoj
sirotoj, razboljeloj bez tebe,
bez radosti i snijega
i svi rumeni tek rođeni dani  
koje smo dočekali 
u ljepoti osmijeha
 jedno s drugim
oslobađajući sami sebe
 patnje,bola i grijeha....
Ne gledaj kako nestajem
dok leđa mi okrećeš.
I ti me zaboravi.

Kad me ostave i zaborave 
sve noći u kojima si me uspavao 
svojim naručjem
sa uspavankom što liječi,
dodir utješni na licu,
na dlanovima mi lahor 
od daha ti ulovljen
i na usnama nedorečenost 
od slasti riječi ljubavnih
 i cjelova žeđi.
Bez krivnje i žaljenja 
dok mrtva u tvom srcu postajem
i ti me zaboravi.

Kad prolomi se opet nebo 
od jeke prokletstva 
i dok od mene odvraćaju pogled
svi naumi ljubavi 
i  kopaju me u tugu
kad se sa istinom o sebi 
u tebi hoću sresti,
za tajne želje lude
izgovorene jezikom sna i mašte,
  s tobom igre djetinje u sreći
u krilo pad suza radosnih 
u čežnji, u zanosu 
nalik nekoj sluđenoj pjesmi...
Na putu kojim mene biti neće
 ne osvrći se.
I ti me zaboravi.



volatus Written by:

Be First to Comment

Komentariši