......I tad
ja nagnula sam se 
nad jamu tuge
iznad koje mi samo nada
nekada pridržavala hrabrost
za pomisao
 da nebesa su čula 
sve molitve moje
za spas tek rođene mi duše 
a išibane mržnjom.
Tamo...iz dubine moga mraka
u sjaju su mi se učinile 
i kao spas oči tvoje...

Raširih udahom ruke,kosu,
raširih oči svoje
da padnem
bez straha i svjesna...
Ti sklonio si već svoj pogled
od strahote bola
kojem nisi htio svjedok biti,
od strahote sve tuge
kojom ću se dočekati na noge...

Ostala je neostvarena čežnja,
ljubav koja još hrabro 
stoji na mom licu
i taj mrak 
po kojem unezvjereno hodam
da pronađem jutro mira
  jedinu svoju utjehu
kojom ću osjećaj nedostajanja 
kao duboku ranu zaviti,
Ostao je 
samo prazan izraz na licu
i nož iskovan gorčinom
koji je oskatio svaku nadu,
da ostane,
 kao opomena duši 
ostarjeloj još po rođenju,
duboko zariven u mom srcu.



volatus Written by:

Be First to Comment

Komentariši