Čežnja

Kad u svijesti jasnoj 
zapinjem ti ime
i kad ognjem muke 
duša se uznese,
lijevaju se strasti 
sve u mrtve pjesme
gdje i mač od žudnje 
želi da se rine.

Od iskrenog slova 
glas mi bolno muca
a bez straha hrlim 
grudi da ukopam,
kad mi snom se rukom 
sviješ oko boka,
pod rebrom da javom 
srce vrelo puca.

U čežnji sve bolnoj 
kad krvare rane,
kad mi tijelom krenu 
zaljubljene srsi
dok se ljubav moja 
izmučena grči
da joj kap ljepote 
u naručaj padne.
volatus Written by:

Be First to Comment

Komentariši